Izložbe

Umjetnički opus Gorana Vranića usko je povezan i obilježen s njegovim profesionalnim radom fotografa specijaliziranog za studijsko snimanje vrijednih predmeta pokretne i nepokretne materijalne kulturne baštine i suvremene likovne umjetnosti. Sklonost prema tragovima ljudske prisutnosti i djelovanja u prostoru i vremenu potiče ga na konstantno istraživanje, promatranje i prikupljanje doživljaja te u završnici umjetničko izražavanje koje obilježava nenametljiva strpljivost u stvaranju te naglašena cjelovitost i izražajnost ostvarenih ciklusa. Vranićevim fotoaparatom kadrirani i zabilježeni detalji brodova i čamaca usidernih u slikovitim lučicama hrvatskog Jadrana, otočki suhozidi i stari gradovi na obali i na kontinentu postali su autentična mjerila ljudskosti i svjedočanstva prostora i vremena- portreti života, onoga koji je još uvijek ali i onoga koji blijedi u sjećanjima i slutnjama.

Najnoviji ciklus fotografija kojima se predstavlja ovom prilikom na tragu je njegovih dosadašnjih istraživanja likovnosti u bremenitom svakodnevlju. Ciklus naslovljen Pašmanske čipke čini tridesetičetiri fotografije ribarskih mreža snimljenih na obalama otoka Pašmana. Otok je položen u samom srcu Dalmacije, nasuprot hrvatskog kraljevskog grada Biograda na Moru koji je zajedno s Pašmanom danas razigrano turističko središte. Nekad je život uz obalu bio ozbiljnji i suroviji i upravo o tome nam govore uzbudljive varijacije ribarskih mreža ostavljenih na suhom u koje se svojevoljno zapleo fotograf Goran Vranić. Elementarna jednostavnost, linearnost inherentna motivu nipošto nije ograničavajuća, upravo suprotno, odložena slučajnošću i kadrirana umjetnikovim okom prebogata je asocijacijama i sugestijama, pa izgleda kao da je na svakoj zabilježen drugi osjećaj, doživljaj, sudbina, ozračje. Njegov dijalog s odabarnim motivom- drevnom ribarskom mrežom, rado prisluškujemo, naslućujemo i nadovezujemo neka svoja pitanja i neke svoje priče koje su i na Jadranu i na Dunavu zapravo vrlo slične. Pašmanske čipke su otvorene i slobodne fotografske kompozicije koje poput Jadranskog mora i poput rijeke Dunav povezuju i hrane ljude, te ih u doba globalne virtualne mreže strpljivo savjetuju da ostanu ljudima.

Antonija Škrtić